Natječaj za izradu umjetničkog rješenja spomenika papi Ivanu Pavlu II.
Potaknuti sjajnom inicijativom koja slavi prije svega posve izuzetnog čovjeka, ali i događaj i prostor, odlučili smo sudjelovati.
Skulptura:
Mnogo toga značajnog željeli bismo reći o Ivanu Pavlu Drugom: da je bio pjesnik, putnik, miritelj, pokretač promjena, čovjek lijepe vanjštine, neumoran, umoran, star… Ali od svega je, vjerujemo, ipak najvažnije istaći činjenicu da je likom i djelom svjedočio bit kršćanstva: dobrotu, ljubav i praštanje. Činilo se logičnim, pa i neminovnim nastojati predočiti upravo tu dimenziju. Vjerovali smo da, ukoliko bismo uspjeli u toj namjeri, ukoliko bismo uspjeli predočiti snagu njegove blagosti - druge, spomenute vrednote bile bi također tu.
U spomeničkoj plastici često opravdana, prenaglašena dramatika izražena (naglašenom) kretnjom tijela, tkanine, značajnim izrazom lica, u ovom slučaju činila nam se gotovo neprimjerena i kao stvorena da se propusti bit satkana od finih, brojnih niti.
Propozicijama je onemogućeno predložiti dva rješenja. Time je, na žalost, također onemogućeno ponuditi dvije varijante skulpture unutar istog prostornog rješenja u svrhu zajedničkog promišljanja; Papa koji sjedi (također smo napravili skicu) bio bi Papa kojeg smo simbolično zadržali među nama, tu u Gružu, želeći mu zahvaliti, pružiti mjesto odmora uza zidine najljepšeg grada i najljepšeg mora. Međutim, Papa Ivan Pavao Drugi bio je moguć samo kroz žrtvu čovjeka Karola Wojtyle koji je tu žrtvu, takvu sudbinu, zbog nas prihvatio. Trebamo snagu tog čina i blagoslova. Stoga smo se ipak odlučili prikazati ga onakvog kakvog ga trebamo i pamtimo – aktivnog, zračeći dobrotu, milosrđe, dajući nam snagu i pružajući utjehu; Ivana Pavla Drugog u svojstvenom, usredotočenom, stojećem položaju, položaju u kojem prilazi i dočekuje, pozdravlja i udjeljuje blagoslov. Iako je to položaj u kojem nije jednostavno trajati, donji dio tijela, zamišljen je kao simbol čvrstoće i odlučnosti, pomalo poput arhitektonskog elementa, postamenta. Unatoč tome, smatramo da je izuzetno značajno prikazati – ne tek simbolični lik Pape, već upravo Ivana Pavla Drugog, da bude prepoznatljiv - kako kad mu se priđe blizu i sprijeda, tako i iz daljine s bilo koje strane.
Predlažemo da spomenik bude u prirodnoj veličini kako bi doista bio u skladu s likom i djelom osobe koju prikazuje, u kontaktu s ljudima. I skica koju smo ponudili bitno je manja od krajnjih propisanih dimenzija. Monumentalnost nije uvjetovana veličinom. Naravno, portret je modeliran posebno.
Prostor A:
Oduvijek su na zelenim površinama nastajale pješačke dijagonale na mjestima na kojima inače nisu bile predviđene i označene, kao prirodni pravci kretanja i skraćivanja puta. Činilo nam se logičnim da upravo dijagonalnim presijecanjem površine predviđene za postav spomenika osmislimo prostor. Time bi spomenik postao dio života prolaznika. A onda, jednostavnim elementima neposredni prostor oko skulpture posvetit onima koji mu se žele prepustiti. Elementima jednostavnim, minimalnim, ali simbolički jasnim i prepoznatljivim: kamen, val, vjetar, znak (glagojica). Cjelokupni prostor južne strane na kojem će biti smješten spomenik bio bi optimalno podijeljen na dvije osnovne cjeline: prostor posvećen spomeniku, i zeleni trokut. Te bi dvije cjeline bile odijeljene – povezane valom od živice.
1.Spomenik
Nalazi se na sredini scene, ispred neposredne scenografije od živice i zelenog trokuta koji (okružen opločenom stazom i nastanjen palmama i raslinjem) simbolizira otok i rajski vrt. Takva, središnja pozicioniranost dinamizira se asimetričnom raščlambom ostalih elemenata, kao i njihovim oblikom, smjerovima i materijalima. Zahvaljujući scenografski naznačenom centru zbivanja (zelena niša) – spomenik ne mora biti velik. Postament nije ograničen neposredno uz spomenik već je dio postojećih elemenata, petnaest centimetara viši od staze.
2. Zeleni otok
Na zelenom trokutu zadržano je raslinje. Palma koja je izašla van predviđenog zelenog otoka presađena je u njega.
3. Staza
Opločena, upuštena staza proteže se u smjeru sjeverozapad – jugoistok, dakle dijagonalno presijecajući prostor A, na način da se prema sjeverozapadu postepeno širi. Ovakva asimetričnost – osim što sceni donosi povoljnu dinamičnost, predstavlja logičnu prilagodbu prostorima koji stazu nastavljaju, odnosno iz koje ona potiče. Spomenik se nalazi na arhitektonski logičnom elementu koji oblikom prati stazu s jedne strane i val s druge.
4. Val
Val učinjen živicom proteže se prateći dijagonalu staze, iza spomenika, obilazeći ga i uzdižući se neposredno iza njega, tvoreći prirodnu nišu oblika apside - noću osvijetljenu rasvjetnim tijelima smještenim u podnožju.
5. Kamena klupa
"Klupa" je polukružna i postavljena nasuprot spomenika. Cijelom dužinom, s prednje strane, na mjestu spoja s pločama staze nalazi se žlijeb u kojem se nalaze također oku sakrivena rasvjetna tijela. Takva rasvjeta ocrtava krivulju klupe noću, održavajući dinamiku scene.
6. "Tribine"
Na jugoistočnoj strani južne cjeline, pored stepenica kojima započinje staza, nalaze se "tribine" nastale kao prijelaz s jedne visine na drugu. Služe kao mjesto za sjedenje i odmor.
7. Glagoljica
S prednje strane postamenta nalazi se natpis pisan na hrvatskom, latinicom i glagoljicom: "BOGAT MILOSRĐEM". (bogat milosrđem) Riječi su to kojima je Ivan Pavao Drugi započeo pontifikat, enciklikom "Dives in misericordia". Nisu li to riječi kojima je opisao samoga sebe? Glagoljica je, osim vala, kamena korištenog za pokrivanje staze i izradu klupa, te vjetra korištenog za pokretanje orguljica, četvrti element koji bi povezao Papu i nas, i posebnosti prostora na kojem će spomenik biti postavljen.
8. Orguljice
U zvoniku crkve postavljene su jednostavne orguljice koje se svirnim zrakom opskrbljuju preko vjetroagregata postavljenog na vertikalnoj osi. Sam instrument konstruiran je s pravim orguljskim sviralama i funkcionira poput muzičke kutije koja kontinuirano izvodi melodiju poznatu pod nazivom: „ Krist na žalu“.
Sam tekst navedene skladbe preveo je papa Ivan Pavao II sa poljskog na hrvatski. Poznato je da mu je ta pjesma bila posebno draga. Stvoreni zvuk se putem mikrofona, pojačala i žica prenosi do zvučnika koji su smješteni u prostoru tik do spomenika i klupe. Melodija je nenametljiva i pridonosi meditativnom ozračju spomenutog prostora. Jačina tona može se mijenjati i podesiti ( po potrebi se noću može potpuno isključiti ) tako da stvara ugođaj neposredno u području spomenika.
9. WI-FI zona
Predviđena je za čitavo područje spomenika i time bi se na najjednostavniji način pružila mogućnost turistima da putem „pametnih“ mobilnih uređaja dobiju sve potrebne informacije o spomeniku, Papi, crkvi Sv. Križa, Dubrovniku i Hrvatskoj.
PROSTOR B:
Prostor na zapadnoj strani kompleksa trebao bi ostati jednostavan ali pročišćen, osnovnim elementima povezan s prostorom južne strane, na kojem se nalazi spomenik. Istim elementima želimo vratiti šarm kojim je prostor odisao u vremenu prije proširenja obale.
Kako bi se vratio i stvorio izgled koji podsjeća na rivu, prostor je popločan velikim kamenim pločama veličine oko 60 x 200 cm.
Na rubnom kamenu postavljene su kamene kalote koje imaju zadatak onemogućiti pristup vozilima a izgledom asociraju na elemente za vezanje brodova, čime doprinose podsjećanju na nekadašnji izgled i ulogu zapadne cjeline.
Dvije su "klupe" – kamene istake postavljene uza zid, lijevo i desno od ulaza u kompleks.
Tri bjelogorična stabla ljeti štite kuće od sunca, zimi sunčevu svjetlost ne spriječavaju da prolazi.
OPLOČENJE:
Tri su različita opločenja. Ono na zapadnom dijelu koje masivnošću podsjeća na rivu, zatim ono koje okružuje glavnu scenu na jugu i ono koje pokriva stazu, podsjećajući na ulice Grada.
RASVJETA:
Prostor na kojem će se nalaziti spomenik je scena. Akter i scenografija trebaju biti uočljivi i noću, ne samo neposrednim sudionicima već i onim udaljenijim. Postojanje publike simbolično je osvijetljeno već spomenutom (polukružnom) rasvjetom ugrađenom u podnožje klupe tako da sa svjetlosnim polukrugom zelene niše tvori krug. Simbolika je jasna.
Spomenik je osvijetljen sa postojeća dva stupa javne rasvjete i sa jugoistočnog ugla ( vijenac ) zgrade uz park. Svaki stup ima po dva reflektora, jedan sa širokim snopom svjetla, drugi sa usmjerenim snopom svjetla prema spomeniku. Na taj način se postiže optimalno osvjetljenje.
Predlažemo da stup javne rasvjete uz postojeće zelenilo, preseli na drugu stranu ulice.
MAKETE:
Naše rješenje zahtjeva pročišćeni prikaz kako bi jednostavnost ideje došla do izražaja. U tu svrhu smo se odlučili za gotovo jednobojnu maketu i najjednostavniji materijal. Na taj način cjelovita se predodžba stječe promatranjem grafičkih prikaza i makete koji se naprosto dopunjuju. U tom kontekstu vjerujemo da je posve jasna uloga ponuđenog skulptorskog rješenja.
ZAKLJUČAK:
Predložili smo uređenje prostora i skulpturu u skladu s našim znanjem, umijećem i ljubavlju prema osobi kojoj je projekt posvećen, ali i prema jedinstvenom prostoru bogatom bojama, mirisima i svjetlošću, bogatom – zašto ne reći - Božjim milosrđem koje svakog posjetioca prati na njegovom daljnjem putu. Nastojali smo zadržati dah i duh tog prostora, kao i prošlog vremena u kojem je svaki identitet bio izraženiji. Željeli smo predložiti rješenje koje bi angažiralo mjesto na kojem će se spomenik nalaziti, a samu skulpturu učiniti uočljivom i prepoznatljivom iz daljine. Onima koji žele zastati - omogućiti da to učine u posvećenom ozračju, one koji samo prolaze - da ih dotakne snaga blagosti čovjeka i sveca s kojim smo imali čast dijeliti prostor i vrijeme. Neke smo predložene postupke pojednostavili – kako zbog njihove složenosti i zahtjevnosti, tako i zbog razumljivosti i preglednosti. Prijedlog je, naravno, moguće mijenjati, spomenik smjestiti na zeleni otok, učiniti ga većim, rasvjetu prilagođavati, postament i ostale elemente, ali smatramo da smo predložili dobro rješenje.
